Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
Bosansko narodno pozorište Zenica
Trg BiH br. 3, 72000 Zenica, Bosna i Hercegovina
Tel. +387 32 406 490
Fax: +387 32 406 490
E-mail: zesveske@yahoo.co.uk
  Aktuelni broj  |   Naslovnica  |   Impressum  |   Sadržaj  |   O autorima   |   Najava  |   Donacije  |   Arhiva  
03/06
juni 2006
VI SEX: RENESANSA ILI MIT NA IZDISAJU
Kao i do sada u našoj se civilizaciji na seksualnost gleda kroz jedan primarno pornografski vizir - kao da još uvijek ima nečeg što treba špijunirati, otkriti i prevazići. Pošto robno društvo može da funkcionira samo na bazi lišavanja tjelesnosti njegove članove mori glad za slikama tijela, uključujući i sliku sopstvenog tijela.
Peter Sloterdijk
  Feminizam i pornografija
Damir Marić
 
Malo je tema u posljednjih nekoliko decenija toliko uzburkalo javnost i feminističke krugove koliko je to učinila rasprava o pornografiji. Zbog žestine kojom su se suprotstavljali stavovi neki su ovu polemiku okarakterizirali kao ''feminističke ratove''. Možemo slobodno reći da su za iniciranje ove 'diskusije' najzalužnije Catharine MacKinnon i Andrea Dworkin, feministice koje su se suprotstavile pornografiji, kako svojim pisanim djelima tako i pokušajem da se pornografija zakonski ograniči.
Tradicionalno se na pornografiju gledalo kao na formu opscenosti, pa bi se neko djelo moglo etiketirati kao pornografija ukoliko se bavilo spolnim nagonom ''bez ozbiljnog književnog, znanstvenog ili političkog značaja'' ili ''seksualnom aktivnošću na uvredljiv način''.1 Feministice koje se protive pornografiji u potpunosti odbacuju tradicionalni model pornografije kao opscenosti, naime one često smatraju da je dobro kršiti standarde zajednice, jer se tako npr. može mijenjati stav ljudi o seksu, a s druge strane ne vide ništa loše u tome što postoji materijal koji iskazuje čisti seksualni interes.2 Glavni razlog zbog kojeg one obacuju pornografiju je u tome što smatraju da je ona u neposrednoj vezi sa nasiljem na ženama, odnosno da žene stvalja u podređen položaj.
Za MacKinnon pornografija je ''grafičko seksualno eksplicitno podređivanje žena kroz slike i/ili riječi koje također uključuje jedno ili više od sljedećih:
(a) žene su predstavljene dehumanizirane kao seksualni objekti, stvari ili roba;
(b) žene su predstavljene kao seksualni objekti koje uživaju u ponižavanju ili bolu;
(c) žene su predstavljene kao seksualni objekti koje doživljavaju seksualno zadovoljstvo u silovanju, incestu, ili drugom seksualnom nasilju;
(d) žene su predstavljene kao seksualni objekti vezane ili isječene ili osakaćene ili pretučene ili fizički ozlijeđene;
(e) žene su predstavljene u položajima ili pozicijama seksualne potčinjenosti, servilnosti ili za izlaganje;
(f) dijelovi tijela žena - uključujući ali bez ograničenja na vagine, grudi ili stražnjice - su izloženi tako da su žene reducirane na ove dijelove;
(g) žene su predstavljene dok u njih penetriraju stvari i životinje;
(h) žene se predstavljaju u scenarijima degradacije, povređivanja, mučenja; pokazuju se kao prljave ili inferiorne; krvave, pretučene, ili povrijeđene u kontekstu koji čini ova stanja seksualnim.''3
Za MacKinnon je također pornografija ako se umjesto žena pod navedenim okolnostima nalaze muškarci, djeca ili transseksualci.
MacKinnon veli da je sa Dworkin predložila zakon protiv pornografije definirane upravo na ovaj način, te da ova definicija uključuje štetu onoga što pornografija kazuje kao govor mržnje, ali također definira pornografiju u smislu onoga što ona čini. ''Ta definicija ima zajedničku granicu sa industrijom, od Playboya, u kojem su žene pretvorene u predmete za upotrebu; preko mučenja žena i seksualizicije rasizma ili fetišiziranja dijelova ženskih tijela; do snuff filmova, u kojima je stvarno ubojstvo ultimativni seksualni čin, svođenja ljudskog bića na predmetni oblik, a šutnja žena doslovna i potpuna.''4 Pornografija nije samo govor i ne nalazi se samo u mislima, jer ona djelu u stvarno svijetu, tj. u njoj se zbivaju stvarni seksualni odnosi, a pornografska industrija masovno siluje žene za potrebe filma. Govori se da žene u pornografskim filmovima stvarno uživaju i da to nije simulirano, međutim, pita se MacKinnon, ''Je li i muškarčeva erekcija na platnu 'simulirana'? Zar i on 'glumi'?''.5 Za MacKinnon na isti način na koje riječi mogu biti čin kao npr. kada porota kaže ''nije kriv'' ili kada se streljačkom stroju kaže ''pucaj!'', tako i pornografija nije samo govor koji bi onda bio zaštićen Prvim amandmanom, nego je čin društvene diskriminacije poput riječi ''Samo za bijelce'' ili ''Ne želimo crnce u ovoj trgovini''.6
Budući da su u pornografiji žene uvijek zainteresirane za seks, a naročito da zadovolje muškarca, uživaju da ih vežu i tuku, te govore ''ne'', a potom intenzivno uživaju u seksu, protivnici pornografije smatraju da ona ohrabruje nasilje i silovanje. Muškarci koji konzumiraju pornografiju tretiraće žene kao puke objekte svog seksualnog zadovoljenja i neće oklijevati da ih prisiljavaju na seks. Neki drže da su pornografija i silovanje u izravnoj vezi. Mnogi su muškarci, koji su silovali i ubijali žene, tvrdili kako su bili potaknuti pornografijom da učine zlodjela ili su činili svojim žrtvama ono što su u pornografiji gledali. Za protivnike pornografije ovo su jasne indikacije kakvu štetu pornografija čini ženama.7 Na pitanje zašto postoje muškarci koji konzumiraju pornografiju, a ne siluju žene, Don Adams odgovara, da je to isto kao u slučaju kada neki ljudi uzimaju aspirin, pa im glavobolja ne bude izliječena, naime nisu konzumirali dovoljnu dozu za njihovu tjelesnu konstituciju. Neki ljudi imaju veću toleranciju na aspirin od drugih i neki ljudi imaju veću toleranciju na pornografiju od drugih.8 Stoga se iz ovoga može zaključiti da bi svaki muški korisnik pornografije postao silovatelj samo ako bi je konzumirao u dovoljnim količinama.
Pornografija oblikuje uloge muškaraca i žena učeći ih da je karakteristika muškarca seksualna dominacija, a žena seksualna potčinjenost, što u drugim oblastima života također uzrokuje podređenost žena. MacKinnon kaže da efekti pornografije sežu daleko preko oblasti seksa. Čak i način na koji žene shvataju sebe pod jakim je utjecajem pornografije bez obzira koristile ju ili ne. Pornografija uzrokuje da muškarci vide žene kao inferiorne9 i ova činjenica objašnjava zašto su većina siromašnih upravo žene. Tako se na cjelokupan život žene može gledati kao na tekst pornografa, a žene su onda, da bi preživjele, prisiljene razvijati sebe kao ''ulizicu, pokornu, oponašateljicu, pasivno agresivnu i tihu. Učite, riječju, ženskost.''10
MacKinnon ne dokazuje samo kako pornografija uzrokuje da muškarci smatraju žene inferiornim ili da ona uzrokuje ponašanje koje podređuje žene, nego ona također tvrdi da je pornografija po sebi podređivanje žena. U odbranu ovog stava Rae Langton je ponudila objašnjenje koje se poziva na učenje filozofa J. L. Austina iz djela How to Do Things with Words (1962). Za Austina filozofija je razmatrala sadržaj govora i efekt na slušatelja, ali je malo pažnje posvetila činjenici da se govorom izvršavaju određeni činovi, kao što su npr. upozorenja, obećanja, itd. Izricanje riječi sa određenim sadržajem Austin naziva lokucioni čin, izricanje riječi sa određenim sadržajem da bi izazvao neki efekt naziva perlokucioni čin, dok čin koji je izveden izgovaranjem ovih riječi naziva ilokucioni čin.11 Ako streljačkom stroju kažemo ''Pucaj!'', riječima smo izveli čin.
MacKinnon želi, kao i Austin, potkopati razliku između riječi i djela. Kada ovu teoriju primjenimo na pornografiju, onda ćemo vidjeti da je čin podređivanja koji izvodi pornografija ilokucioni čin. Za Langton je očito da govor može biti ilokucioni čin koji podređuje, npr. ukoliko zakonodavac izgovori ''crncima nije dozvoljeno glasanje'', to znači da će crnci biti otjerani sa glasačkih mjesta, a bijelci će biti dobrodošli, te se tako dopušta bijelcima diskriminatorski odnos prema crncima. ''To je ilokucioni čin koji podređuje crnce''.12 Na isti način pornografija žene stavlja u inferioran položaj i legitimizira diskriminaciju i nasilje prema njima, što znači da podređuje žene.
Za Langton postoje onoliko vrsta ušutkivanja koliko postoji vrsta govornih činova. Lokuciono ušutkivanje se zbiva onda kada se osobi uopće ne da govoriti, ilokuciono ušutkivanja kada se osoba sprječava da izvede ilokucioni akt koji namjerava izvesti, a perlokuciono ušutkivanje kada se osoba sprječava da proizvede nemjeravane efekte. Pornografija perlokuciono i ilokuciono ušutkuje žene. Prvi slučaj se zbiva kada žena odbija seks sa muškarcem, ali on nije uvjeren njenim riječima i siluje ju. Njeno odbijanje nije imalo željeni efekt, pa se može reći da je perlokuciono ušutkana. Može se također dogoditi da žena kaže ''ne'', ali da to muškarac ne razumije kao odbijanje. U tom slučaju je žena ilokuciono ušutkana.13 Pornografija je ušutkivanje na oba opisana načina, drže Langton i MacKinnon, jer govori da žene uvijek žele seks, da uživaju u bivanju savladanima i da ne misle doista ''ne'' kada to kažu.14
Mnogi pretpostavljaju da bi feministice koje se suprotstavljaju pornografiji bile za zabranu proizvodnje i distribucije pornografskih djela. Međutim, zakon koji su predložile MacKinnon i Dworkin bi dozvoljavao ženama koje su oštećene pornografijom da tuže proizvođače i distributere kako bi dobile odštetu. Poslije intenzivnog lobiranja i u koaliciji sa konzervativcima MacKinnon i Dworkin su uspjele 1983. godine isposlovati antipornografsku uredbu u Minneapolisu15 koju je kasnije poništio Vrhovni sud kao protuustavno ograničavanje slobode govora.
Definicija pornografije koju su ponudile MacKinnon i Dworkin za mnoge je neprihvatljiva. Za Maureen Mullarkey od ovakve definicije nema nikakve koristi, jer može pokriti gotovo beskonačan broj izraza.16 Ovakva nejasna definicija implicira da je svaka svaka fotografija gole žene pornografija, jer se i Playboy naziva pornografijom, međutim, onda bi većina filmske produkcije, pozorište, video, razglednice, pa čak i opere spadali u pornografiju.17 Također nije jasno zašto je postupanje sa ženom kao seksualnim objektom, predmetom ili robom ponižavajuće. Svaki posao uključuje prodaju nekog dijela tijela. Na tvrdnju da pornografija ne prikazuje višeslojnost ljudskog bića i da ih prikazuje ljude kao puke objekte može se odgovoriti pitanjem, da li je pogrešno ponašati se prema blagajnici u trgovini kao prema blagajnici. Povezivanje seksa sa ozljedama koje muškarci nanose ženama kao da osuđuje sav heteroseksualni seks.18 Edward De Grazia zaključuje da je zahvaljujući MacKinnon naše razumijevanje pornografije danas začuđujuće nejasno.19
Ovakva definicija pornografije pretpostavlja da su prikazi seksa isto što i stvaran seks, te da pornografija nije opis podređivanja žena nego da je identična podređivanju samom.20 Za razliku od tradicionalnog stava da pornografija može uzrokovati štetu, MacKinnon smatra da je pornografija po sebi čin štete. Cynthia
A. Stark veli da je MacKinnon ipak pobornica uzročnog stava, jer jedino on dozvoljava da se za restrikciju izdvoji pornografija među mnoštvom mogućih štetnih seksističkih i mizoginih slika u medijima.21 MacKinnon griješi zato što misli da je pornografija akcija, jer je potrebna akcija da bi se proizvela. Akcija je potrebna, kaže Stark, i da se napravi kolač, ali to ne čini kolač akcijom.22
MacKinnon i Dworkin ne razlikuju stvarno silovane žene i glumice u erotskoj produkciji. Na taj način se čini identičnim mašta, gluma i stvanost.23 Da bi pokazao besmislenost izjednačavanja zbiljskog i zamišljenog silovanja Carlin Romano je u svom prikazu24 knjige Only Words ubacio zamišljeno silovanje same MacKinnon, međutim time je izazavao žestok bijes MacKinnon i njenih istomišljenika kao da se radilo o zbiljskom silovanju. MacKinnon je njegovu kritiku proglasila kao ''javno silovanje'', a njene sljedbenice su taj prikaz nazvale pornografijom.25 Nadine Strossen veli da ''u kozmosu virtualne stvanosti 'MacDworkinovih', u kojem je virtualno silovanje očito jednako stvanom silovanju, teško je shvatiti zašto se njihovi žestoki verbalni napadi na Romana ne smatraju stvarnim, kažnjivim napadima.''26
Judith Butler primjećuje da kod MacKinnon vizualno polje figurira kao govor koji isporučuje imperative. Vizualno polje je subjekt koji ima moć da u postojanje dozove ono što imenuje; ima moć analognu božanskoj.27 Međutim, ima malo smisla smatrati vizualno polje pornografije na ovaj način, jer je njena moć očito puno manja od božanske. Mada bi se mogli složiti sa MacKinnon, kaže Butler, da je dobar dio pornografije uvredljiv, iz toga ne slijedi da njena uvredljivost konstituira unilateralnu i potpunu društvenu zbilju žene.28 S druge strane, Butler stoji na stanovištu da Dworkin postulira samo jedan identifikacijski pristup predstavi, tako da nas u pornografiji slika sili da se identificiramo sa žrtvom. Ovo se može razumjeti i kao odbijanje da se identificira, čak i u fantaziji, sa agresijom, ali se onda ta odbijena agresija prebacije na sliku koja tako zauzima personificirani status aktivnog djelatnika koji zlostavlja svog gledatalja.29 Upravo nam Dworkin pokazuje kako se paradoksalno njena interpretacija može izvesti iz pogleda koji, po njenom sudu, treba da ograniči na šutnju i pasivno podređivanje. Sama mogućnost identificiranja u fantaziji sa obespravljenom pozicijom zahtijeva aktivno i uporno oduzimanje drugih mogućnosti identifikacije. Zbog toga ''pasivnost'' postaje privilegirani oblik identifikacije koji zahtijeva kolaps i kombiniranje mnoštva mjesta identifikacije u jedno.30 Dworkin crpi svoju snagu iz predstave agresije u pornografiji, a ovaj identifikacijski proces zahtijeva pobijanje njene teorije.
Prikaz žena u pornografiji i u medijima općenito ne operira u imperativu. Taj prostor se prije može odrediti kao mjesto natjecanja, a moć nije locirana samo kod jednog natjecatelja.31 Većina pornografskih djela ne naređuje kao u navedenom primjeru zapovjedi streljačkom stroju. Gledanje pornografije može izazvati gađenje kod gledatelja tako da ga potpuno odbije od akcije. Ta dvosmislenost je ono što štiti pornografiju od napada da nužno proizvodi nasilje i podređivanje.32 U svakom slučaju vrlo je teško utvrditi nužnu vezu između pornografije i nasilja nad ženama. Američka Komisija za blud i pornografiju je 1970. godine zaključila da nema međuovisnosti između konzumiranja pornografije i nasilja nad ženama. S druge strane, Komisija za pornografiju državnog tužitelja navodi dokaze o nasilju nad ženama izvršenom od strane muškaraca koji su koristili materijal sa eksplicitnim nasilnim seksom.33 Mnoštvo provedenih istraživanja uglavnom potvrđuju kako je nemoguće sa sigurnošću utvrditi da izloženost pornografskom sadržaju uzrokuje nasilje nad ženama. Ispitivanje provedeno na 194 muškarca koji su 1988. godine posuđivali pornografske filmove iz videoteke pokazuje, da oni koji su iznajmljivali više filmova nemaju drugačije stavove od onih koji su iznajmljivali manji broj filmova, pa je izveden zaključak da veće izlaganje pornografiji nije rezultiralo negativnim mišljenjem prema feminizmu ili povećanom prihvatanju silovanja u braku ili van njega.34 Također se u studiji Davida Loftusa35 kaže da nisu nađeni dokazi da je pornografija samo refleksija muških seksualnih želja i praksi, da stvara ovisnost i da izaziva nasilje prema ženama. U ovoj studiji se pokazalo da se pornografija, po sudu ispitanih muškaraca, bavi ''ljepotom, zabavom, ženskim zadovoljstvom, ženskom moći i samopotvrdom, a fantazija je veoma odvojena od zbiljskog svijeta''.36 I druge studije su pokazale da ni učestalost ni dužina izloženosti pornografiji nisu povezani sa iskazivanjem ''hipermaskuline ideologije'' ni sa sklonošću seksulne objektivacije žena. Vrijeme koje se provede u seksualnim fantazijama ne utječe na stavove o ženama. Oni koji koriste pornografske materijale su manje skloni tradicionalnoj podjeli spolnih uloga.37 Sara Diamond drži da potrošači pornografije i drugih medijskih proizvoda ne oponašaju automatski sve uticajne slike, dok je tvrdnja da pornografija stvara ovisnost bez osnova, poput tvrdnje da upotreba marihuane neizbježno vodi upotrebi heroina38 ili poput tvrdnje, kako kaže Valerie Steele, da country muzika uzrokuje bračnu prijevaru i alkoholizam.39
To što su se neki zločinci pravdali da ih je na zlodjela potaknula pornografija nema značaja jer su to činili uglavnom da bi dobili smanjenje kazne. U prošlosti su kao uzrok zlodjela počinitelji navodili djela poput Biblije. Poremećenoj osobi gotovo sve može poslužiti kao povod za činjenje zla. Nasilna pornografija čini mali procent ukupne pornografske produkcije, a pored toga pornografiju sve više koriste žene.40 Sve u svemu, istraživanja pokazuju da je teško ili nemoguće dokazati da konzumiranje pornografije povećava sklonost k mizoginijskim stavovima i agresivnom seksualnom ponašanju.
Iako Langton smatra da pornografija ima monopol na tržištu, pa onda žene imaju probleme o razvijanju ideje o sebi, o seksualnosti i životu,41 ipak postoje mnogi drugi govori koji se natječu sa pornografijom. Stark misli kako je neuvjerljiva tvrdnja da često seksualno uzbuđenje i orgazmi koje pornografija pobuđuje, dok se gledaju žene u pozama koje ukazuju na nepoštivanje, ima išta veću snagu da oblikuje stavove od čestog odlaska u crkvu i proučavanja svetih spisa. Slika žene u kršćanstvu je, veli ona, jednako opasna i štetna kao pornografska, jer se tvrdi da žena postoji da služi muškarcu, da nosi ''njegovu'' djecu, ženska seksualnost se posmatra kao opasna i koju treba kontrolirati, a ženska tijela su misteriozna i prljava. Religiozni govor, kao i pornografski, operira uglavnom na iracionalnom nivou i sadrži otvoreno i skriveno prezir prema ženama koji je za mnoge autoritativan.42 Čak i ako pornografija prikazuje lažnu sliku ženske seksualnosti, ne znači da će muškarci nužno vjerovati da je ta slika istinita. Po Hardyjevom sudu, kada čitamo druge vrste fikcije i izgubimo se u njima, to ne znači da nekritički vjerujemo u doslovnost karaktera i zapleta. Ma kako bilo ograničeno iskustvo nekih konzumenata pornografije, svako ima neki drugi izvor informiranja naspram kojeg može uporediti dati portret ženske seksualnosti.43
Mnoge feministice koje se ne slažu sa MacKinnon i Dworkin ističu da veliki broj drugih društvenih sila utiču na diskriminaciju i podređenost žena.44 Teško je opravdati tvrdnju da je pornografija glavni uzrok neravnopravnosti, jer je neravnopravnost postojala puno prije nego što je pornografija postala lako dostupni masovni proizvod. Amy Allen drži da MacKinnon i Dworkin imaju presimplificiran pojam moći. One su sve odnose moći reducirale na odnose dominacije i subordinacije, što bi imalo smisla prije dva stoljeća kada su žene bile vlasništvo očeva i muževa, ali danas se dominacija i subordinacija javljaju u mnogo difuznijim društvenim i kulturnim formama. Tvrdnja da su muškarci moćni i krivi, a žene nemoćne i nevine, ignorira činjenicu da su neke žene u poziciji dominacije i da su neki muškarci u subordiniranom položaju na osnovu klase, rase ili seksualne orijentacije. Opis žena kao žrtava prijeti da osujeti sam cilj feminizma: davanje moći ženama.45 Teško je reći da pornografija ušutkuje žene ako samo imamo u vidu koliko su MacKinnon i Dworkin izazvale diskusija u javnosti.
Suprotstavljanje uvođenju zakona protiv pornografije ne znači uvijek odbranu sadržaja i uticaja pornografije. Alisa S. Carse smatra da je pornografija dovoljno štetna da se obezbijedi principijelna osnova za prohibitivnu zakonsku strategiju, ali priroda štete koju čini i mehanizmi kojima vrši tu štetu čine je lošim kandidatom za zakonsku zabranu. Zakonska zabrana bi riskirala da se onemoguće govori koji zahtijevaju društvenu reformu bitnu za feministice. To ne znači da se pornografija treba tolerirati, nego da se protiv nje treba boriti putem edukacije, istraživanja i protesta.46 Odgovarajući na ove stavove Consuelo M. Concepcion kaže, da bi antipornografski zakon gotovo onemogućio poučavanje, objavljivanje i izvođenje seminara i diskusija o seksualnosti. Takav zakon bi spriječio dijalog koji bi ženama dao vrlo potreban seksualni jezik putem kojeg bi razmjenivale ideje, želje i prakse. Također bi održavao u životu ugnjetavanje žena u patrijarhalnom društvu putem straha i dezinformacija.47 Concepcion stoji na stajalištu da pornografija ne zatvara dijalog o želji, nego povećava intenzitet želje i delegitimira nužnost seksualne hipokrizije na koju su žene prinuđene. Pornografija opisuje žene kao bića koja prihvataju i uživaju u svojoj seksualnosti. Ona uklanja neznanje i mržnju prema različitim oblicima seksualnosti i otvoreno izaziva seksualne zabrane i time nas može učiniti seksualno ekspresivnijim i inteligentnijim ljudima.48
Martha C. Nussbaum iznosi sljedeće zamjerke zakonu protiv pornografije koji su predložile MacKinnon i Dworkin: nisu na zadovoljavajući način artikulirale teorijsku razliku između zakona i morala; uz sveprisutnost nasilja u (američkom) društvu preteško je uspostaviti vezu između pornografije i pojedinačnog slučaja štete; nije jasno pod kojim okolnostima bi trebalo proizvođača djela držati odgovornim za štetu koje djeli nanosi; ovakva uredba bi bila zloupotrebljena u praksi, jer ne bi bilo dobro sudijama prepustiti analizu seksualnih stereotipa i njihovih efekata.49 Velika opasnost leži u tome što bi se vlasti dala moć odlučivanja koji se stav smije iskazati, a koji ne. Čini se proturječnim tražiti od institucija koje su izgrađene na muškoj dominaciji, kako smatraju MacKinnon i Dworkin, da zakonski zaštiti žene od pornografije. Dosadašnja iskustva govore da su državni instrumenti moći djelujući na ovom području vršili još veću represiju, posebno na neke specifične grupe poput homoseksualca. Kanadski Vrhovni sud je 1992. godine je dao novu interpretaciju opscenosti u skladu sa prijedlozima antipornografskih feministica. Rezultat toga je bila, ironično, zaplijena djela MacKinnon i Dworkin na kanadskoj granici.50 Posebna meta kanadskih graničara su bila djela sa homoseksualnom sadržinom. Kanadski primjer pokazuje, stav je mnogih, da je svaka zakonska
zabrana pornografije kontraproduktivna, jer oni koji sprovode zakon na terenu neće biti antipornografske feministice.51 S druge strane, iznenađujuće i iritirajuće za mnoge feministice djeluje spremnost antipornografskih feministica da se u svojoj borbi za zakone protiv pornografije udružuju sa desničarskim političarima, koji se, osim po ovom pitanju, suprotstavljaju svakoj drugoj feminističkoj inicijativi.52 Stossen veli da mržnja prema seksualnom izričaju i sklonost cenzuri ujedinjuje ove feministice i konzervativce i time se čini velika šteta ravnopravnosti žena.53
Na zamjerke da se u zakonu koji su predložile MacKinnon i Dworkin ne radi
o cenzuri i da nije poput kanadskog, koji jednostavno stavlja restrikciju na određene materijale, nego da bi omogućio pojedincima koji su oštećeni da traže odštetu od proizvođača i distributera pornografije, Stossen odgovara da bi takav zakon bio gori od cenzure. Budući da su mnogi termini iz ponuđene definicije pornografije mogu tumačiti na mnogo načina i budući da niko ne bi bio siguran koje bi tužbe za načinjenu štetu mogle biti dokazane, jedini način da se zaštiti od takvih tužbi bi bio da se prodavnice odreknu držanja takvog ''seksualno eksplicitnog'' materijala. Ovo je gore od cenzure, jer bi cenzurom vlast spriječila da takav materijal dođe u trgovine, dok bi zakon, koji su predložile MacKinnon i Dworkin, stavio teret odluke na trgovce. U tom slučaju bi homoseksualnu literaturu, ''uputstva za siguran seks, književna djela i erotiku, a možda čak djela Dworkin i MacKinnon, bilo vrlo teško pronaći''.54 Drugi su iskazali bojazan da bi onda vrlo teško bilo pronaći čak i udžbenike za medicinske škole i fakultete.
Pokušaj antipornografskih feministica da ograniče i zabrane pornografske fantazije, kaže Judith Butler, završava nesvjesno, ali neizbježno, u produciranju vlastite diskurzivne akcije upravo kao scene seksualnog nasilja i agresije koju žele cenzurirati. Napor da se ograniči fantazija može samo propasti, djelimično zato što su granice ono što fantazija najviše voli, što neprestano tematizira i podređuje vlastitim ciljevima.55 Antipornografske feministice ne uspijevaju, jer sama retorika, kojom izvjesni erotički činovi ili odnosi bivaju zabranjeni, uvijek erotizira tu zabranu u službi fantazije. Takve zabrane erotičkog su uvijek u isto vrijeme erotiziranje zabrane.56
Neke feministice naglašavaju da konceptualno povezivanje seksa sa ozljedama koje muškarci nanose ženama kao da osuđuje sav heteroseksualni seks. Da je seks inherentno degradirajući za žene, ali ne i za muškarce, kaže Strossen, centralni je stav pornofobičnih feministica i mnogih tradicionalnih konzervativaca.57 Sam je seks, čak i kada je dobrovoljan i nenasilan, zlo od kojeg žene, poput djece, trebaju biti zaštićene,58 dok su muškarci reducirani na njihove erekcije.59 Pored toga, u literaturi se može naći priličan broj iskaza koji se mogu smatrati kao uvreda muškaraca poput rečenice Melinde Vadas koja kaže da se ''mora biti lud (ili muškarac) da se ne razumiju izrazi kao 'pornografija je seksualna diskriminacija' ...''.60 Nije stoga čudno da su mnogi ovakvu poziciju smatrali za širenje prezira prema muškarcima, te da je ovakvo neprijateljstvo kontraproduktivno, pa i seksističko.
Ovakva antipornografska borba jednog dijela feminističkog pokreta liči na puritansku borbu protiv prostitucije krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Avendon Carol drži da su antipornografske feministice krajem 20. stoljeća zastupale: ''upravo ona stajališta o ženama i seksualnosti na kojima su se temeljile tradicionalne kampanje društvenog puritanizma (u devetnaestom stoljeću): žene su aseksualne, muškarci su požudni; žene su žrtve, muškarci su nasilnici; seksualno zadovoljstvo je opasno i protudruštveno, a represija je nužan preduvjet društvene stabilnosti.''61 Pornografija je u prošlosti često bila povezana sa demokratskim pokretom. Za Margaret Jacom u periodu od 1500. - 1800. godine pornografija je igrala povijesnu ulogu slabljenja državnog autoriteta i jačanja demokratije rugajući se religijskim dogmama.62
Iako se nekima čini da su MacKinnon i Dworkin značajne teoretičarke i da antipornografska struja čini najvažniji dio feminističkog pokreta,63 mnoge ih feministice zbog njihovih ideja i djelovanja smatraju štetnim za feministički pokret. Često se navodi da je upravo Andrea Dworkin veoma mnogo doprinijela stereotipu o feministicama kao o mrziteljicama muškaraca. Njene izjave date prije nekoliko godina da žene trebaju osnovati čisto žensku državu po uzoru na cionistički Izrael, te da se za seksualne prijestupnike treba uvesti smrtna kazna i kastracija,64 izazvale su mnogo negativnih reakcija. MacKinnon i Dworkin, kaže Maureen Mullarkey, naizmjenice ''igraju Hitlera''. Nova 'jevrejska bolest' je muška seksualnost. Svjetska jevrejska zavjera je heteroseksualni odnos (...). Prezreni ljubitelj Jevreja je svaka žena koja preferira seks sa muškarcem. U njihovoj retorici je implicitan prezir muškosti same, sub species aeternitatis''.65
Pornografija, smatraju mnoge feministice, ne samo da nije ponižavajuća i štetna za žene, nego, upravo suprotno, može biti korisna, oslobađajuća i u skladu sa feminizmom. Seksualno eksplicitni materijal je donio pozitivne rezultate u liječenju seksualnih poremećaja, može biti izvor informacija, a može poslužiti i kao ventil pri odvojenosti od parnera. Paula Webster ističe kako pornografija implicira da sve rase, spolovi, životne doba i oblici tijela mogu biti seksualno zanimljivi. 66 Zajedničko za feminizam i pornografiju je inzistiranje na tome da su žene seksualna bića. Također su i feminizam i pornografija seksualno iskustvo uveli u javnost radi rasprave i ispitivanja.67 Čak i kad bi se složili da većina današnje pornografije degradira žene, moguća je nedegradirajuća i neseksistička pornografija.68 Danas žene imaju svoje pornografske internet stranice na kojima prikazuju svoj vlastiti seksualni sadržaj. Na taj način, smatra Danielle DeVoss, ove stranice postaju projekti identiteta, gdje žene imaju moć nad svojom samoreprezentacijom i mogu kreirati drugačiju perspektivu tijela i seksualnosti.69 Pornografija poput prostitucije prodaje seks kao robu, ali ga u isto vrijeme čini sigurnim i čistim. U posljednje vrijeme to je jedan od ključnih razloga njenog širenja, jer u doba epidemije AIDS-a, kako kaže McNair, ''pornografija i masturbacija su najsigurniji seks.''70 Dostupnost internetskih pornografskih stranica može pomoći invalidnim osobama, kojima je cyberspace jedini način socijaliziranja i koje su u nekoj formi seksualne izolacije, da dobiju osjećaj da nisu same.71
Brojne feministice smatraju da je rasprava o pornografiji, koju su feminističkom pokretu nametnule MacKinnon i Dworkin, preusmjerila ogromnu energiju sa stvarih problema diskriminacije i nasilja nad ženama.72 Nussbaum izražava zabrinutost zbog opsesivnog usredotočavanja na seks kao na centralno mjesto podređenosti žena bez razmatranja njihovog ekonomskog položaja.73 Betty Friedan upozorava antipornografski nastrojene feministice: ''Kanite se napada na pornografiju i suočite se sa stvarnom bestidnošću siromaštva''.74
Ako pornografiju shvatimo kao podređivanje žena koje vodi silovanju, onda bi to moralo značiti da su žene najslobodnije i da ima najmanje silovanja u društvima u kojima je pornografija zabranjena. Japan u kojem se slobodno prodaje pornografija, u kojoj dominiraju scene silovanje i nasilja, ima manju stopu silovanja od SAD. Pored toga, stopa silovanja pada i u SAD, unatoč lakšoj dostupnosti i povećanju produkcije pornografije.75 McNair veli da što je u nekom društvu njegova seksualna kultura otvorenija i što je više pornografije u njemu, to je vjerovatnije da će feminizam i pokret za ženska prava biti jači i dominantniji. Žene su podređene muškarcima i njihov se položaj nije promjenio od srednjeg vijeka baš u onim društvima u kojima je pornografija pod najstrožom kontrolom.76 Feminizam i ravnopravnost spolova imaju najviše šansi u liberalnim društvima bez strogih ograničenja na proizvodnju i širenje seksualno eksplicitnih materijala.
1) J. Saul, Feminism: Issues and Arguments, Oxford University Press, Oxford, 2003, 75.
2) Ibid.
3) Ibid., 76. (Ovaj citat je inače iz knjige C. MacKinnon, Only Words, Harvard University Press, Cambridge, Mass., 1993, 121 - 122.)
4)C. MacKinnon, ''Pornografija, zlostavljanje i diskriminacija'', Treća vol. 5, br. 1 - 2 (2003), 17.
5) Ibid., 19.
6) Ibid., 12.
7) J. Saul, Feminism, 82 - 83.
8) D. Adams, ''Can Pornography Cause Rape?'', Journal of Social Philosophy 31, 1 (2000), 3.
9) J. Saul, Feminism, 85. Peter Sloterdijk kaže da pornografija restaurira zastarjele odnose spolova i sa visokim stupnjem svjesnosti radi na rafiniranom zaglupljivanju. P. Sloterdijk, Kritik der zynischen Vernunft, Band 2, Suhrkamp, Frankfurt am Main, 1983, 488.
10) C. MacKinnon, ''Pornografija, zlostavljanje i diskriminacija'', 10.
11) R. Langton, ''Pornography, Speech Act, and Silence'', u Stephen Satris (ed.), Taking Sides: Clashing Views on Controversial Moral Issues, McGraw - Hill / Dushkin, 2002, 128.
12) Ibid., 130.
13) J. Saul, Feminism, 87.
14) Ibid.
15) L. LeMoncheck, ''činim to samo zbog novca; pornografija, prostitucija i seksualnost kao posao'', Treća vol. 5, br. 1 - 2 (2003), 55 - 56. Što se tiče slične uredbe u Indianopolisu vidjeti L. F. Goldstein, ''Virginia v. Black: Hard-Core Hate Speach, Hard-Core Porn and The First Amendment'', The Good Society, 14, 1 - 2 (2005), 44 - 49.
16) M. Mullarkey, ''Hard Cop, Soft Cop'', The Nation 244, 21 (1987), 724. 17
R. B. Posner, ''Obsession'', The New Republic 209, 6 (1993), 33. Fotografiranje za modne časopise također seksualizira i objektivizira žene, dok horror filmovi prikazuju njihovo mučenje, sakaćenje i ubijanje.
17) T. Schauer, ''Women' Porno: The Heterosexual Female Gaze in Porn Sites 'for Women''', Sexuality and Culture 9, 2 (2005), 45. Celia R. Daileader kaže da je od suptilnog prikaza žene koja uživa u seksualnom potčinjavanju gora popularna filmska industrija koja prikazuje kasapljenje žena u filmovima poput ''Petak trinaesti '' ili ''Noć vještica''. C. R. Daileader, ''The Use of Ambivalence: Pornography and Female Heterosexual Identity'', Women's Studies 26 (1997), 82. Za Saru Diamond su ljubavni časopisi i popularni ljubavni romani ekvivalent ženske pornografije jer su često sredstvo izražavanja patrijarhalnog morala. S. Diamond, ''Pornografija - slike i stvarnost'',  Treća vol. 5, br. 1 - 2 (2003), 115.
18) L. LeMoncheck, ''činim to samo zbog novca; pornografija, prostitucija i seksualnost kao posao'', 69
- 70. Također je upitno da li uopće postoje onakvi snuff filmovi kakve spominje MacKinnon.
19) E. De Grazia, ''Sex de Jure'', The Nation 260, 7 (1995), 244.
20)O izjednačavanju riječi i djela, odnosno izjednačavanju prikaza seksa sa stvarnim seksom Wendy Kaminer veli: ''Ako je pornografija seksualna diskriminacija, tada je uredničko kritiziranje predsjednika izdaja''. N. Stossen, ''Pozitivni aspekti pornografskih slika'', Treća vol. 5, br. 1 - 2 (2003), 98.
21)C. A. Stark, ''Is Pornography an Action?: The Causal vs. the Conceptual View of Pornography's Harm'', Social Theory and Practice 23, 2 (1997), 279.
22) Ibid., 287.
23) N. Stossen, ''Pozitivni aspekti pornografskih slika'', 98. Mnoge seksualne radnice tvrde da ne rade taj posao pod prisilom i odbacuju identifikaciju kao žrtve. Radnice u porno industriji potpisuju ugovore, smatraju da obavljaju naporan posao i pitaju se da li optužbe feministica znače da je seks zbog čistog užitka nemoralan. L. LeMoncheck, ''činim to samo zbog novca; pornografija, prostitucija i seksualnost kao posao'', 55.
24) C. Romano, ''Between the Motion and the Act'', The Nation 257, 16 (1993), 563 - 570.
25) N. Stossen, ''Pozitivni aspekti pornografskih slika'', 100. Preuveličani značaj koji MacKinnon daje seksulanom nasilju, a naročito silovanju, kao centru ženskog iskustva, Romano prevodi u stav ''Silovana sam, dakle, jesam''. C. Romano, ''Between the Motion and the Act'', 564.
26) N. Stossen, ''Pozitivni aspekti pornografskih slika'', 100. MacKinnon i njen tadašnji zaručni Jeffrey Masson su davali izjave koje se mogu protumačiti kao ''prijetnje'' i koje su kažnjive po američkom zakonu. Ibid.
27) J. Butler, ''Burning Acts, Injurious Spech'' u S. Salih with J. Butler, The Judith Butler Reader, Blackwell, Oxford, 2004, 233. (Tekst je prvi put objavljen u J. Butler, Excitable Speach: A Politics of the Performative, Routledge, New York,  1997, 43 - 69 i 169 - 73.)
28) Ibid., 234.
29) J. Butler, ''The Force of Fantasy: Mapplethorpe, Feminism and Discursive Excess'' u S. Salih with J. Butler, The Judith Butler Reader, Blackwell, Oxford, 2004, 193. (Tekst je originalno objavljen u differences: A Journal of Feminst Cultural Studies 2, 2 (1990), 105 - 125.)
30) Ibid.
31) K. Ellis, ''Fatal Attraction, or the Post-Modern Prometheus'', The Journal of Sex Research 27, 1 (1990), 111 - 12. 120.
32) C. Romano, ''Between the Motion and the Act'', 567. Ne samo da pornografija ne vodi nužno oponašanju u stvarnom životu, nego je, smatraju mnogi, smisao postojanja pornografije masturbacija. S. Strager, ''What Men Watch When They Watch Pornography'', Sexuality and Culture 7, 1 (2003), 51. Katarza u fantaziji čini djelovanje suvišnim, veli Judith Butler. J. Butler, ''The Force of Fantasy: Mapplethorpe, Feminism and Discursive Excess'', 190.
33) L. LeMoncheck, ''činim to samo zbog novca; pornografija, prostitucija i seksualnost kao posao'', 55.
34) K. A. Davis, ''Voluntary Exposure to Pornography and Men's Attitude Toward Feminism and Rape'', The Journal of Sex Research 34, 2 (1997), 136.
35) D. Loftus, Watching Sex: How Men Really Respond to Pornography, Thunder' Mouth Press, New York, 2002, 245. Preuzeto iz F. Attwood, ''What People Do with Porn? Qualitative Research into the Consumption, Use, and Experience of Pornography and the other Sexually Explicit Media'', Sexuality and Culture 9, 2 (2005), 70.
36) Ibid.
37) A. Štulhofer, T. Marković, M. Mrakovčić, ''Sociokulturni i psihoseksualni profil dugogodišnjeg konzumenta pornografije'', Treća vol. 5, br. 1 - 2 (2003), 151 - 153.
38) S. Diamond, ''Pornografija - slike i stvarnost'',  113.
39) B. McNair, Striptiz kultura: Seks, mediji i demokratizacija žudnje, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, 63.
40) Gayle Rubin iznosi podatak da 90 posto pornografije ne sadrži slike nasilja. L. LeMoncheck, ''činim
to samo zbog novca; pornografija, prostitucija i seksualnost kao posao'', 75.
Ann Gary konstatira da veliki dio pornografije nije čak ni otvoreno uvredljiv. A. Gary, ''Pornography and
Respect for Women'', u S. Bishop & M. Weinzweig (eds.), Philosophy and Women, Wadsworth Publishing
Company, Belmont, 1979, 137. Za Daileader pornografija je više dosadna nego uvredljiva. C. R. Daileader,
''The Use of Ambivalence: Pornography and Female Heterosexual Identity'', 82.
Stossen ističe da se mnogi seksualni materijali odupiru tradicionalnim stereotipima o ženama i
pornografiji, jer se žene u njima prikazuju kao ravnopravni partneri muškarcima. N. Stossen, ''Pozitivni
aspekti pornografskih slika'', 91.
Sa dolaskom videa žene čine, po podacim iz 1987. godine, do 40 posto potrošača porno filmova. Vidjeti
C. Freeland, ''Film Theory'' u A. M. Jaggar & I. M. Young (eds.), A Companion to Feminist Philosophy, Blackwell, Oxford, 2005, 360.
41) R. Langton, ''Pornography, Speech Act, and Silence'', 137.
42) C. A. Stark, ''Is Pornography an Action?: The Causal vs. the Conceptual View of Pornography's Harm'', 299.
43) S. Hardy, ''Reading Pornography'', Sex Education 4, 1 (2004), 16 - 17.
44) Kada bi nekim čudom pornografija nestala, naglašava Diamond, nasilje nad ženam bi se nastavilo sve dok postoje druge represivne strukture. S. Diamond, ''Pornografija - slike i stvarnost'',  114.
45) A. Allen, ''Pornography and Power'', Journal of Social Philosophy 32, 4 (2001), 515. To što MacKinnon i Dworkin vide muškarce kao moćne, a žene bez moći onemogućava im da vide mogućnost kako pornografija može pojačati mušku moć na kulturnom nivou, ali na osobnom nivou može potkopati tu moć postavljajući nerealističnu koncepciju muške seksualnosti koju tek nekoliko muškaraca može postići, a možda ne može nijedan. Ibid., 516.
46) A. L. Carse, ''Pornography: An Uncivil Liberty?'', Hypatia 10, 1 (1995), 155 - 156.
47) C. M. Concepcion, ''On Pornography, Representation and Sexual Agency'', Hypatia 14, 1 (1999), 98.
48) Ibid., 99. Također vidjeti odgovor na ovaj tekst A. C. Carse, ''A Pornography's Many Meanings: A Reply to C. M. Concepcion'', Hypatia 14, 1 (1999), 101 - 111.
49) M. C. Nussbaum, ''Rage and Reason'', The New Republic 217, 6/7 (1997), 40 - 41.
50) J. Saul, Feminism, 92 - 93. Iako je kanadski zakon MacKinnon s entuzijazmom pozdravila kao pobjedu žena, vlasti su u preko pola feminističkih knjižara u Kanadi zaplijenile knjige sa homoseksualnim i feminističkim sadržajem. Dvije knjige A. Dworkin, Pornography: Man Possessing Women i Women Hating, carinici su zaplijenili jer ''nelegalno erotizira bol i ropstvo''. N. Strossen, ''The Perils of Pornophobia'', Humanist 55, 3 (1995), 9.
51) Ibid., 93.
52) T. G. Jelen, ''Fundamentalism, Feminism, and Attitudes Toward Pornography'', Review of Religious Research 28, 2 (1986), 97.
53) N. Strossen, ''The Perils of Pornophobia'', 8.
Mada se obično smatra da liberali ne bi trebali prihvatiti cenzuriranje pornografije, David Dyzenhouse vjeruje da bi John Stewart Mill bio otvoren za legitimnost nasilne akcije da se riješimo pornografije. To ne znači da bi bio za cenzuru, već bi vjerovatno zahtijevao da znamo više o pornografiji. D. Dyzenhouse, ''John Stewart Mill and the Harm of Pornography'', Ethics 102 (1992), 550.
Robert C. Post, koji smatra da pluralizam njeguje društvene razlike suparničkih grupa, tvrdi da je feminističko suprotstavljanje pornografiji kontroverzno, jer predstavlja pluralistički izazov individualizmu Prvog amandmana. R. C. Post, ''Cultural Heterogenity and Law: Pornography, Blasphemy, and the First Amendment'', California Law Review 76 (1988), 297.
54) J. Saul, Feminism, 95.
55) J. Butler, ''The Force of Fantasy: Mapplethorpe, Feminism and Discursive Excess'', 190. Pornografija krši društvene tabue i to je glavni razlog njene erotičnosti. B. McNair, Striptiz kultura, 46.
56) J. Butler, ''The Force of Fantasy: Mapplethorpe, Feminism and Discursive Excess'', 190.
57) N. Strossen, ''The Perils of Pornophobia'', 8. Kao što je za de Sadea seks okrutnost, u kome jedna osoba vreba drugu, tako i za Dworkin, veli Karen Green, u seksu nema uzajamnosti. Seks je uzdignut do ''demonskih visina'' i pretvoren je u porijeklo svih naših bolesti. K. Green, ''De Sade, de Beauvoir and Dworkin'', Australian Feminst Studies 15, 31 (2000), 75, 77.
58) N. Strossen, ''The Perils of Pornophobia'', 8.
59) M. Mullarkey, ''Hard Cop, Soft Cop'', 720.
60) M. Vadas, ''The Pornography/Civil Rights Ordinance v. The BOG: And the Winner is ... ?'', Hypatia 7, 3 (1992), 102.
61) B. McNair, Striptiz kultura, 17 - 18. Za Strossen ideje MacKinnon i Dworkin nisu radikalne, već su prije reinkarnacija viktorijanskih pojmova koje su feministice odavno odbacile. N. Strossen, ''The Perils of Pornophobia'', 8. Romano veli da su prvi doseljenici u Ameriku pobjegli od ljudi poput MacKinnon i još uvijek neki drugi bježe. Ona je autoritarna osoba preobučena u progresivnu. C. Romano, ''Between the Motion and the Act'', 570.
62) N. Stossen, ''Pozitivni aspekti pornografskih slika'',104 - 105.
63) Susan E. Bernick je sklona slijediti MacKinnon u stavu da je ovakav radikalni feminizam glavni dio feminističke teorije, a pozicija MacKinnon u feminizmu je, z nju, poput pozicije Parmenidesa u grčkoj filozofiji. S. E. Bernick, ''The Logic of the Development of Feminism; or, Is MacKinnon to Feminism as Parmenides is to Greek Philosophy?'', Hypatia 7, 1 (1992), 2 - 3. Za Melindu Vadas MacKinnon je najveći filozofski um još od Aristotelesa. M. Vadas, ''The Pornography/Civil Rights Ordinance v. The BOG: And the Winner is ... ?'', 96.
64) Vidjeti B. McNair, Striptiz kultura, 29 - 30.
65) M. Mullarkey, ''Hard Cop, Soft Cop'', 720. Ideje MacKinnon podsjećaju Carol Iannone na sadržaj Orwellovih djela 1984 i Životinjska farma. C. Iannone, ''Sex and the Feminists'', Commentary 96, 3 (1993), 53.
66) N. Stossen, ''Pozitivni aspekti pornografskih slika'', 93. Strossen veli da je ova premisa ravnopravnosti, prema kojoj seks i seksualno izražavanje ruše sve barijere među ljudima, jedan od razloga zbog kojih se na nju gleda kao na prijetnju političkim, kulturološkim i moralnim normama. Ibid. McNair piše: ''Boljševici i pobornici Mao Zedonga, Fidela Castra, Kim Il Sunga i drugih zastupali su jednako paternalistička i dvolična stajališta o seksualnosti kao i njihovi buržoaski neprijatelji, pa su također koristili seksualnu cenzuru kao sredstvo kontrole nad potencijalno razularenom gomilom, jer je seksualnost bila jedan od rijetkih užitaka u životu koje bi moglo narod navesti da odbaci socijalističku poslušnost i samožrtvovanje za partiju.'' B. McNair, Striptiz kultura, 59.
67) N. Stossen, ''Pozitivni aspekti pornografskih slika'', 104.
68) A. Gary, ''Pornography and Respect for Women'', 128. Linda Williams je, drži Rey Chow, demonstrirala kako objektivizirana ženska tijela u pornografskom filmu nisu nužno reducirana na pasivnost i bespomoćnost. R. Chow, ''Sexuality'', u M. Eagleton (ed.), A Concise Companion to Feminist Theory, Blackwell, Oxfrod, 2003, 103.
69) D. DeVoss, ''Women's Porn Sites - Spaces of Fissure and Eruption or 'I'm a little bit of everything''', Sexuality and Culture 6, 3 (2002), 76.
70) B. McNair, Striptiz kultura, 46. Društvu treba više, a ne manje, seksualno eksplicitnog izražavanja, stanovište je Mary Dunlop, da bi se obratila pažnja na zlostavljanje djece i na druge vrste seksualnog zlostavljanja, na AIDS i druge bolesti koje se prenose seksualnim putem i da bi se poboljšale sve vrste dobrovoljnih intimnih odnosa. C. T. Bartlett, ''Anglo-American Law'' u A. M. Jaggar & I. M. Young (eds.), A Companion to Feminist Philosophy, Blackwell, Oxford, 2005, 534.
71) M. W. Ross, ''Typing, Doing, and Being: Sexuality and the Internet'', The Journal of Sex Research 42, 4 (2005), 349.
72) N. Strossen, ''The Perils of Pornophobia'', 9.
73) M. C. Nussbaum, ''Rage and Reason'', 41.
74) L. LeMoncheck, ''činim to samo zbog novca; pornografija, prostitucija i seksualnost kao posao'', 83.
75) R. B. Posner, ''Obsession'', 34. Singapur i pored restrikcije pornografije ima povećanje broja silovanja za razliku od Švedske sa liberalanim zakonima. N. Strossen, ''The Perils of Pornophobia'', 9.
76)
B. McNair, Striptiz kultura, 63 - 64.
Sadržaj >>