Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
Bosansko narodno pozorište Zenica
Trg BiH br. 3, 72000 Zenica, Bosna i Hercegovina
Tel. +387 32 442 421
Fax: +387 32 442 421
E-mail: zesveske@yahoo.co.uk
  Aktuelni broj  |   Naslovnica  |   Impressum  |   Sadržaj  |   O autorima   |   Najava  |   Donacije  |   Arhiva  |   Projekti  |   edicija "Missing Link"  
24/16   II SIROMAŠTVO – STARA BOLEST, POGREŠNA DIJAGNOSTIKA, JOŠ PROMAŠENIJA TERAPIJA
24/16
decembar 2016
   
 
Herojski život vodi onaj koji se, u bilo kojoj zgodi i stvari, s ogromnim poteškoćama bori za ono što svima na neki način koristi te na koncu pobjeđuje, ali je pritom loše ili nikako nagrađen.

Arthur Schopenhauer, Parerga

Za mene je nišči duhom svaki onaj čovjek koji o Istini govori s ubjeđenjem; to znači da on ima mnogo velikih slova na skladištu, i da se njima prostodušno služi, bez lukavosti i prezira. – Što se filozofa tiče, najmanja popustljivost prema ovoj vrsti idolatrije razotkriva ga: to građanin u njemu likuje nad usamljenikom.

Emile. M Cioran, Kratki pregled raspadanja
 
Uznemirujuće muze

Majko, majko, koju li neodgojenu tetku
Ili unakaženu i ružnu
Bratučedu tako nemudro
Ne pozva na moje krštenje, tako da ona
Posla te gospe umjesto sebe
S glavama poput gljiva za krpanje da kimaju
I kimaju i kimaju do nogu i do uzglavlja
I s lijeve strane moje kolijevke?

Majko, koja po mjeri načini priče
O Mrkom Misši, junačkom medvjedu,
Majko, čije su se vještice uvijek, uvijek
Ispekle u đumbirovu kruhu, pitam se
Da li ih vidje, da li si izricala
Čari da me oslobodiš tih triju gospi
Što kimaju noću oko moje postelje,
Bez ustiju, bez očiju, zašivene gole glave.

U oluji, kad se očevih dvanaest
Prozora iz radne sobe savilo
Poput mjehurića što će prsnuti, nahranila si
Brata i mene kolačima i ovomaltinom
I pomogla nam da u zboru otpjevamo:
„Thor je gnjevan: bu-um, bu-um, bu-um!
Thor je gnjevan: briga nas nije!“
No te su gospe razbile staklo.

Kad su na vršcima prstiju školarke plesale,
Žmirkajući svjetiljkama poput krijesnica
I pjevajući pjesmu krijesnica, nisam mogla
Podići nogu u svjetlucavoj haljinici
Već, otežalih nogu, stajah po strani
U sjeni što je bacahu moje kume
Užasnih glava, a ti si plakala i plakala:
A sjena se produžila, svjetla se pogasila.

Majko, ti me posla na satove glasovira
I hvalila si moje arabeske i trilere
Iako je svaki nastavnik smatrao moj dodir
Čudnovato drvenim unatoč skalama
I satima vježbanja, moje uho
Bez sluha i, da, neprijemljivo.
Ja sam učila, učila, učila drugdje,
Od muza koje ti, draga majko, nisi unajmila.

Probudih se jednog jutra i vidjeh te, majko,
Kako plutaš iznad mene u modrom uzduhu
Na zelenom balonu sjajnom od milijuna
Cvjetova i modrovoljki koje nisu nikada
Nikada, nigdje pronađene.
No taj je mali planet otplovio
Poput mjehurića od sapunice kad me ti pozva: Dođi!
I ja se suočih s mojim suputnicama.

Danju i noću sad, do uzglavlja, postrance, i do nogu,
One stoje i bdiju u kamenim ogrtačima,
Bezizražajnih lica kao onog dana kad sam rođena,
Njihove sjene duge u smiraju sunca
Što nikad ne pojačava sjaj niti zalazi.
I to je kraljevstvo u koje me porodi,
Majko, majko. No nikakvim mršteljem neću
Izdati svoje drzžbenice.

Prevela s engleskog jezika Višnja Sepčić