U svome dosadašnjem radu prof. dr Dubravko Lovrenović imao je niz zapaženih radova u recentnoj stručnoj periodici, zbornicima kao rezultatima pristupa na brojnih naučnim skupovima u zemlji i inozemstvu, po obimu sitnijih i krupnijih, na mnogim mjestima i zaokruženih monografskim iskazom, po značaju prepoznatljivim i već ugrađenim i životnim u raznim segmentima historiografije. Vrsni je pedagog i istraživač predvodio više naučnih sastajanja i priredio tuđih izdanja i monografija. Rado viđen predstavnik struke kao gost ili kao učesnik počeo je karakterizirati kvalitet i domet naučnog okupljanja, kao i bonitet sagovornika i čitave sredine. U općoj klimi zauzetosti, prožete dinamičnim stvaralačkim, nastavničkim i općedruštvenim angažmanom, red je stigao i na vlastiti, zasebno ukoričeni knjiški izraz. Radi se o posebnoj prigodi, pečatu obilnim najnovijim istraživanjima kojima se obezbjeđuje presjek i ostavlja utisak na buduća definiranja.
Pred knjigom smo izuzetne kvalitete u bosanskohercegovačkoj medievalistici i historiografiji kojoj se granice ne mogu precizirati kratkim promotivnim slovima i jezgrovitimisječcima.Vagatćeseimjeritćesevremenomivremenimaipredstavljat će uporište u standardima savremene naučne misli među historičarima.
Knjiga je podijeljena na 8 glava, a prateći dijelovi su predgovor, uvod, zaključak (rezimei), pregled korištenih izvora i literature i registar imena. Bogati sintetski prikaz bosansko-ugarskih odnosa 1387-1463.g. Lovrenović je formalno zaokružio kroz prvih sedam poglavlja iz epizode u epizodu minucioznom analizom sagledavajući kako su se definirali i odvijali odnosi dvaju susjeda u pojedinim vremenskim i prostornim okvirima. Neobjavljena i objavljena građa arhiva dalmatinskih gradova i evropskih arhiva i biblioteka te ogromna literatura kojom su parcijalno obrađivani različiti segmenti bosanske historije i historije bosansko-ugarskih odnosa predstavlja na nekim mjestima i stoljetni razvoj ranijih potraga i proučavanja, ali tek je i istaknuto u radovima akademika Srećka M. Džaje Lovrenović pronašao polazišta koji su mu omogućili oživljavanje i valoriziranje prikupljenog materijala pri dekodiranju šifre bosansko-ugarskih odnosa. Neriješenim faktografijama i okvirnim problemima konteksta suprotstavljena je sveopća potraga za rješenjima koja mogu da izdrže najstroža pitanja. Raščlanjenim odlomcima jasnih podnaslova koji omogućavaju preglednost i razumijevanje postignutog Lovrenović je secirao definiciju, činjenice, analogije i višeslojne dimenzije u sukobu postavljenih pitanja i ponuđenih ostataka na stolu historičara. Izvršene detaljne analize Lovrenović zaključuje prodorno, biranim riječima jednostavnosti ponuđenog rješenja dodaje prijatne, primamljive, znalačkom elokvencijom odmjerene metafore kojima se pridružuje niski malog broja najvećih na vratima naše historiografije.
Samo po rasporedu, izoliranog je karaktera osmo poglavlje koje čini formu Dodatka. Taj dodatak nam je poznatiji, ali samo po polazištu. Radi se o dva objavljena rada u Prilozima Instituta za istoriju iz 2004. i Foruma Bosne iz 1999., pri čemu je ovaj drugi, 'Proglašenje Bosne kraljevstvom', značajno obogaćen. Oni su sastavni dijelovi koji čine cjelinu izraza bosansko-ugarskih odnosa izraženih u čitavoj knjizi. Sam po sebi pristup 'Proglašenju Bosne kraljevstvom' je monografskog karaktera. Ne bi se pogriješilo ako bi se u sadašnjem novom ruhu još jednom zasebno objavilo i radi šire čitalačke publike.
U središtu, započet ćemo Lovrenovićevim riječima da "crvenu nit bosansko-ugarskih odnosa čini pitanje legitimiteta bosanske krune". Dodat ćemo po istim i da "vjerske razmirice nisu bile stvarni pokretač ugarsko-bosanskih političkih i vojnih trvenja, nego da je to prije svih bilo pitanje legitimiteta bosanske krune tijesno povezano s biskupskim ovlastima i patronatskim pravom ugarskih vladara" i imat ćemo upravo onaj kostur oko kojeg se dosljedno u ritmu, kao mišići i životno tkivo, razvijaju brojne epizode od korica do korica knjige. Za neostvarene dugotrajne napore Sigismunda Luksemburškog u Bosni prof. Lovrenović će na jednom mjestu kazati: "Čak i kada bi ih pritjerao uza zid, kada su deklerativno na to pristajali, kada su čak poslovično oprezni Dubrovčani pripremali skupocjene darove za ugarski kraljevski
par i njegovo nesuđeno okrunjenje bosanskom krunom, nalazili su Bosanci načina da izigraju Sigismunda i ostave ga 'gologlavog'". Na jednom mjestu o karakteru mađarskog stalnijeg prisustva navedeno je da "ugarske vojne tekovine u Bosni nisu 'stanovale' pod sretnom zvijezdom i prije bi se moglo reći da su se tamošnje ugarske posadenalazilenaizdržavanjukaznenegoštosusvojimprisustvomstvarnopridonosile političkoj stabilnosti zemlje iz koje su došle". No, da biste do ovih i sličnih simbolično okovanih citiranih srži došli i vlastitim uvidom i pratećom kritičkom prosudbom morat ćete proći hiljade informacija i stotine epizoda koje odslikavaju realni mimohod manjih i većih zakonomjernosti razvoja, uzročno-posljedičnih veza, ali i smetnji i smutnji koje je stvarnost i literatura iza sebe ostavljala. Kretat ćete se od persijskog satrapa Mausolosa i Aleksandra Makedonskog, dužinom čitave poznate historije do suvremenih 'euroatlantskih integracija' a nećete naći pri tom višak materijala izvan predočenog tematskog okvira. Nećete ni zalutati. Profesor će vas ciljano, 'pod rukom' voditi da bi Vam pokazao da mnogo toga nepoznatog, naizgled nejasnog, zamršenog, ponekad i nelogičnog u bosanskoj historiji, primjerice u dugotrajnim odnosima moćnoga Sigismunda Luksemburškog i 'omalenih' bosanskih vladara, predstavlja uobičajeni sastavni dio na trpezi evropske historije u čijoj se poznatoj širini mnogo više dešava ali i sve lakše razaznaje i razumijeva. Prof. Lovrenović će vas odvesti 'na kraj svijeta' i vratiti nazad u bosansku srednjovjekovnu stvarnost kojom je egzistirala fizička (prostorna) i realna (činjenična) vertikala u odnosima Bosne i ogromne Ugarske države. Ići ćete kroz hiljade napomena, kroz pravo more litaretaure i izvornih podataka i shvatit ćete zašto je Lovrenović zahvalan okvirima koje je u srednjovjekovnu bosansku historiju ugradio akademik Srećko M. Džaja i zašto to apostrofira kao napresušnu inspiraciju u oživljavanju i produžavanju svoga izraza.
Pred uobičajenom slikom vodoravnog slijeda od Carigrada do Venecije, uobičajenog u nizu dosadašnjih sagledavanja, Lovrenović daje stabilnu vertikalanu liniju koja uveliko osvjetljava sjevernu, prekosavsku, za bosanske prilike nedovoljno jasno afirmiranu liniju, od Baltika do Kotora, koja popunjava praznine u situiranju bosanskog srednjovjekovlja sastavnicom evropske historije.
U ovoj knjizi pronaći ćete i Lovrenovićev, u najvećoj mjeri, zaokružen izgled posmatranja Crkve bosanske kao i mnogih drugih nerješenih i problemskih pitanja o kojima se 'lome koplja' u historiografiji. Iako samo kroz vizuru svoga tematskog okvira, zadiranje u sve postulate bosanskog srednjovjekovlja omogućilo je Lovrenoviću da otvori neka pitanja koja nisu do sada uočavana, da nekim otvorenim pitanjima definira jasnija polazišta za buduća istraživanja, ali i da na nekim mjestima pošteno istakne i prizna da prikupljeno i ono poznato nije još ni blizu potrebnih odgovora. Izdvajamo:

"Šaku s pregršt dokaza Povijest je ponovno čvrsto stegnula i povjesničaru ostaje samo njegova intuicija - ona se, istina, ne pribraja u ciljeve znanosti, ali je nije moguće apstrahirati. Komadiće kraljevskog kruha kojim je kao 'dokazima' bila markirana staza između Požege i Bobovca kuda je galopirala ugarska konjica pojele su 'ptice'. Priznati u nekim slučajevima nedokučivu tajnovitost povijesti, možda je jedini način da bismo je donekle razumijeli".

U svekolikom bogatstvu ponude pažljivi čitalac će prateći autora pronaći dobru uputu i trasu za svoju buduću magistarsku i doktorsku radnju.
Nije bilo prilike u posljednje vrijeme da se u Bosni i Hercegovini, a pogotovo o njenoj historiji, vidi ovakav tehnički pripremljen spektakl i luksuz u režiji jednog medievalističkog izdanja. Obim prezentiranog materijala, dimenzije, kvalitetan papir, uvez, korice, slikovni i kartografski prikazi pokazuju da su autor, saradnici, lektori i recenzenti, kartografi, izdavači, tehničari i štampači uložili istinski maksimum u konačnoj realizaciji. Izrazi pohvale i 'pozitivne' ljubomore sa te strane neće nedostajati. Ako tome dodamo i da je ono najvažnije, stručni domet u sadržaju knjige podignut na razinu egzemplarne naučne novine, neka mjerila time su konačno stvorena i na općem planu prezentiranja najsavremenijih proizvoda bosanskohercegovačke historiografije.
Da, govorimo o djelu koje će ostaviti značajnog traga u bosanskohercegovačkoj historiografiji i izvjesno otvoriti promišljanja o putevima u evropsku i svjetsku historiografiju. Sam razlog za takvo postavljanje čini se dovoljnim pred dužinom linije na kojem se nalazi izrastanje i prepoznavanje kvaliteta jedne historiografije. No, nismo na uobičajenom putu, nemamo jakih razvojnih linija, onih potrebnih širina kojima se vrijedni rezultati uvijek očekuju, pa moramo konstatirati i pribjeći metaforici, da govorimo tek o 'lasti i proljeću', činjenici da će proteći dosta vremena dok ovakav put utabaju čitave generacije. Otvoreno je pitanje, što bi Lovrenović uopće ikoga i čekao. Pitanje nije više dokle se stiglo. Dilema je šta li će prof. Lovrenović sutra uraditi.
Na kraju, u nimalo neumjesnom euforičnom ozračju, slikovitom istinskom rječju, u svjetlu ovog djela kažem za svoga profesora: 'Bravo maestro!', ovakvo autorsko obogaćenje historiografske građe se i očekivalo!